Povijest dvorca Trakošćan

Prema legendi Trakošćan je svoje ime dobio po tračkoj utvrdi (arx Thacorum) koja je navodno postojala u vrijeme antike. Druga sačuvana predaja govori da je ime dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334. godine. Gospodari utvrde u prvim stoljećima nisu poznati, tek znamo da su od kraja 14. st. vlasnici grofovi Celjski koji istovremeno gospodare čitavom Zagorskom grofovijom. Uskoro ta obitelj izumire i Trakošćan dijeli sudbinu ostalih njihovih gradova i posjeda koji se usitnjavaju i mijenjaju razne gospodare.

U toj podjeli Trakošćan, kao jedinstveno imanje, pripada najprije vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, te izumire 1566., a vlastelinstvo preuzima država.

Za učinjene usluge kralj Maximilijan dodjeljuje vlastelinstvo Jurju Draškoviću (1525.-1587.), najprije osobno, a potom na nasljedno uživanje. Tako je konačno 1584. Trakošćan stekla obitelj Drašković.

Malo se zna o izvornom obliku dvorca. Tragovi tog oblika mogu se naći u debelim zidinama sjevrozapadnog krila dvorca, centralnoj kuli i jugoistočnoj ulaznoj kuli dvorca. Obitelj Gyulay prva je dogradila dvorac, a potom je to učinila i obitelj Drašković dodajući dvorcu zapadnu kulu. Ta kružna kula imala je obrambenu funkciju.

Natpisi i grb obitelji dokaz su da su kulu sagradila braća Ivan II i Petar Drašković 1592. godine. Upravo tada je Trakošćanski dvorac dobio svoje današnje dimenzije.

U razdoblju procvata izgradnje dvoraca u Hrvatskom zagorju, u drugoj polovici 18. st., dolazi do napuštanja Trakošćana. Obitelj Drašković tada živi u svom obnovljenom i dograđenom dvorcu Klenovniku. Zapušten, počinje naglo propadati, pa se tek polovinom 19. st. obitelj ponovno zanima za svoj titularni grad, u duhu novog vremena, romantičnog povratka prirodi i obiteljskim tradicijama. U tom duhu podmaršal Juraj V. Drašković grad obnavlja u rezidencijalni dvorac, a parkovni okoliš pretvara u romantičarski perivoj.

Nakon restauracije koja je izvedena u razdoblju od 1840.- 1862. generacije Draškovića koje su u njemu živjele nastavile su proširivati, obnavljati i održavati prostorije u dvorcu. U to je vrijeme sagrađena sjeverna kula i sjeveroistočna terasa. Iduće generacije povremeno borave u Trakošćanu sve do 1944. kad se iseljavaju u Austriju. Ubrzo zatim dvorac je nacionaliziran.

1953. osnovan je muzej sa stalnim postavom. Muzejski izlošci nekoliko su puta bili proučavani i klasificirani od 1952. pa nadalje no rad na muzejskom inventaru još nije dovršen. Od posebnog su značenja viteška soba, lovačka soba, glazbeni salon, soba prve akademski obrazovane žene slikarice Julijane Erdödy Drašković. Posebnu pozornost treba posvetiti zbirci oružja s primjercima oružja iz razdoblja od 15. do 19. stoljeća.

Muzej posjeduje također veliki broj portreta koji prikazuju preko deset generacija obitelji Drašković i njihovih rođaka, zbirku radova Julijane Erdödy Drašković, zbirku portreta oficira Draškovićeve vojske te zbirku biedermaierskog slikara Mihaela Stroya nazvanu ˝Četiri kontinenta˝. Najznačanija zbirka namještaja datira iz 19. stoljeća kada je dvorac obnavljan i brojni primjerci iz te zbirke imaju ugraviran grb obitelji. No i namještaj iz ranijih razdoblja nije ništa manje važan.

Danas je dvorac u vlasništvu Republike Hrvatske.

Više informacija na www.trakoscan.hr

 

Ukratko

• Nastao krajem 13. stoljeća
• Trakošćan se prvi puta spominje 1334.
• Vlasnici grofovi Celjski krajem 14.st.
• Od 1566. vlastelinstvo preuzima država.
• Vlast Juraju Draškoviću (1525.-1587.)
• 1584. Trakošćan pod obitelji Drašković.
• Krajem 18. st., napuštaju Trakošćan.
• U 19. st., obitelj se vraća u Trakošćan.
• Juraj VI. Drašković jedan od prvih fotografa.
• Od 1944. dvorac je nacionaliziran.
• Od 1954. muzej sa stalnim postavom.